Evija je sa 3.684 kvadratna kilometra drugo najveće grčko ostrvo, odmah posle Krita, i šesto po veličini u čitavom Sredozemlju. Ali za razliku od Krita, ostrvo je oblikovano tako da se često i ne doživljava kao ostrvo – pruža se uz kopno kao dugo, usko rebro, odvojeno kanalom koji je na najužem mestu širok svega četrdesetak metara.
Ta geografija objašnjava gotovo sve ostalo – zašto se do Evije stiže mostom, zašto su joj dve obale potpuno različite i zašto je ne možete obići iz jedne baze.
Osnovni podaci
| Površina | 3.684 km² |
| Dužina | oko 180 km, sever–jug |
| Širina | od 6 do 50 km |
| Dužina obale | oko 680 km |
| Najviši vrh | Dirfis, 1.743 m |
| Stanovništvo | oko 190.000 |
| Glavni grad | Halkida |
| Region | Centralna Grčka – Sterea |
Položaj i Evripski moreuz
Evija leži uz istočnu obalu centralne Grčke, pružajući se od Malijskog zaliva na severozapadu do Petalijskog zaliva na jugoistoku. Od kopnene oblasti Beotije deli je Evripski moreuz, jedan od najuskih moreuza u Grčkoj – i mesto gde morska struja menja smer otprilike svakih šest sati.
Sa zapadne strane ostrvo zapljuskuje Severni evijski zaliv i Evijsko more, mirne i zaklonjene vode. Sa istočne je otvoreno Egejsko more, znatno dublje i vetrovitije. Ta razlika između dve obale oseća se u svemu – od temperature vode do toga koje plaže odgovaraju porodicama.
Planine i reljef
Evija je izrazito planinsko ostrvo. Kroz nju se, celom dužinom, provlači nastavak tesalskog planinskog lanca, pa je unutrašnjost ostrva stenovita i teško prohodna.
- Dirfis – 1.743 m, najviši vrh ostrva, u centralnom delu. U podnožju mu je selo Steni.
- Ohi – 1.394 m, na jugu iznad Karistosa, poznata po „zmajevim kućama“ i klisuri Dimosari.
- Piksarija – 1.341 m, na severoistoku.
- Kantili – 1.246 m, u severnom delu ostrva.
Geološku osnovu čine metamorfne stene, pre svega škriljci i mermeri – zbog čega je Karistos vekovima bio poznat po vađenju kamena.
Tri prirodne celine
Priroda je Eviju podelila na tri dela koji se međusobno razlikuju gotovo kao zasebna ostrva.
- Sever – najplodniji i najpošumljeniji deo, sa gustim borovim šumama, maslinjacima i termalnim izvorima Edipsosa.
- Centar – planinski, sa obradivim površinama ograničenim na priobalne doline. Ovde su Halkida, Eretrija i masiv Dirfisa.
- Jug – najsušniji i najogoljeniji, kamenit i vetrovit, sa Karistosom i planinom Ohi.
Biljni i životinjski svet
Zahvaljujući rasponu od morskih uvala do vrhova preko 1.700 metara, Evija ima neobično raznovrsnu prirodu za jedno grčko ostrvo. Planinske padine pokrivaju četinarske i listopadne šume, u kojima žive jeleni, divlje svinje i lisice, uz bogat ptičji svet.
Važno je znati da je u avgustu 2021. severni deo ostrva pogodio razoran požar koji je uništio velike površine borove šume. Priroda se oporavlja, ali tragovi su na pojedinim deonicama i danas vidljivi – pejzaž severne Evije nije isti kao na starijim fotografijama.
Šta to znači za putnika
Tri praktične posledice ove geografije:
- Rastojanja su velika. Od Halkide do Edipsosa vozi se oko dva sata, a do Karistosa još više – planinskim putevima, ne autoputem.
- Dve obale, dva iskustva. Zapadna je mirnija i pogodnija za decu, istočna divlja i vetrovita. Više u tekstu Plaže na ostrvu Evija.
- Planine su turistički resurs. Dirfis i Ohi nude staze i pansione, pa Evija radi i van sezone kupanja.
Više o samom ostrvu u tekstu Ostrvo Evija.
