Kada govorimo o Turskoj, najčešće prvo pomislimo na Istanbul, Kapadokiju, Antaliju ili Egejsku obalu. Međutim, unutrašnjost zemlje krije čitav niz malih gradova u kojima se još uvek oseća duh nekadašnje Anadolije. Jedan od njih je Beypazarı, istorijski gradić udaljen oko 100 kilometara zapadno od Ankare, poznat po starim osmanskim kućama, tradicionalnim bazarima, srebrnom nakitu i izuzetno bogatoj lokalnoj kuhinji.
Beypazarı je mesto u kojem vreme kao da teče sporije. Uske kaldrmisane ulice, bele kuće sa drvenim gredama, crveni crepovi, stare zanatske radnje i mirisi sveže pečenog peciva stvaraju atmosferu kakvu je danas sve teže pronaći u velikim turskim gradovima.
Posebno je zanimljivo što ovde nisu sačuvane samo stare građevine. U Beypazariju se i danas neguju tradicionalni zanati, pripremaju jela po starim receptima i proizvode lokalni specijaliteti koji su ovaj grad učinili poznatim širom Turske.
Za one koji obilaze Ankaru, Beypazarı je odličan izbor za jednodnevni izlet, ali i za noćenje u nekom od obnovljenih osmanskih konaka.
Ažurirano: novembar 2026.
| Ukratko | |
|---|---|
| Udaljenost od Ankare | oko 100 km, sat i po do dva sata vožnje |
| Kako stići | autobus EGO 548 od metro stanice Fatih ili automobilom |
| Koliko vremena | jedan dan za stari grad; dva dana sa dolinom İnözü i Karagölom |
| Ne propustite | vidikovac Hıdırlık, Alaaddin Sokak, Suluhan, Yaşayan Müze i Hamam muzej |
| Šta kupiti | srebrni filigranski nakit, Beypazarı kurusu, proizvode od šargarepe |
| UNESCO | na preliminarnoj listi svetske baštine od 2020. |
Gde se nalazi Beypazarı?

Beypazarı se nalazi u centralnoj Anadoliji, u provinciji Ankara, oko 98 kilometara zapadno od turske prestonice. Grad je smešten između brežuljaka, stena i plodnih dolina, u području koje je vekovima bilo važno za trgovinu i poljoprivredu.
Njegov geografski položaj omogućio je razvoj trgovine između različitih delova Anadolije. Tokom seldžučkog perioda, Beypazarı je bio važna stanica na trgovačkom putu koji je povezivao Istanbul i Bagdad, dok je u osmansko doba postao značajno administrativno i trgovačko središte.
Danas je poznat po očuvanoj istorijskoj gradskoj celini, lokalnoj gastronomiji, srebrnom nakitu i prirodnim lepotama koje se nalaze u njegovoj okolini.
Istorija Beypazarija – tragovima Hetita, Frigijaca, Rimljana i Osmanlija

Područje današnjeg Beypazarija naseljeno je još u antičko doba. Kroz njegovu istoriju smenjivali su se različiti narodi i države, među kojima su bili Hetiti, Frigijci, Galati, Rimljani, Vizantinci, Seldžuci i Osmanlije. U antičko doba grad je bio poznat kao Lagania. Kako je izgledala rimska prestonica provincije, pročitajte u tekstu Rimska Ankara.
Zbog svog položaja, plodnog zemljišta i izvora vode, ovo područje bilo je pogodno za razvoj poljoprivrede, stočarstva i trgovine.
Poseban značaj Beypazarı dobija tokom srednjeg veka, kada se razvija kao trgovačko mesto na putu između Istanbula i Bagdada. Trgovci su ovde zastajali, nabavljali robu, razmenjivali proizvode i koristili hanove i gostionice za odmor.
U osmanskom periodu grad postaje važan zanatski centar. Posebno se razvijala proizvodnja tkanina od moher vune, poznatih u Turskoj kao sof, kao i obrada srebra, izrada nakita i trgovina poljoprivrednim proizvodima.
Današnji izgled starog grada najvećim delom potiče iz osmanskog perioda, naročito iz 19. i početka 20. veka.
Beypazarı je vezan i za sam početak Osmanskog carstva: u selu Hırkatepe, u ovom okrugu, sahranjen je Gazi Gündüzalp, deda Osmana I, osnivača osmanske dinastije.
Zanimljiv podatak je da se istorijska celina Beypazarija nalazi na UNESCO Tentativnoj listi svetske baštine od 2020. godine. To znači da je Turska predložila ovaj grad za buduću zaštitu kao svetsku baštinu, ali Beypazarı još nije upisan na zvaničnu UNESCO Listu svetske baštine.
Stare osmanske kuće – najlepši deo Beypazarija

Ono zbog čega većina putnika dolazi u Beypazarı jesu njegove tradicionalne osmanske kuće. Čitave ulice izgledaju kao prizori sa starih razglednica, sa belim fasadama, tamnim drvenim gredama, prozorima u nizu i krovovima prekrivenim crvenim crepom.
Kuće su uglavnom građene na dva ili tri sprata. Prizemlje je najčešće od kamena, dok su gornji spratovi izvedeni kombinacijom drvene konstrukcije i ispune od tradicionalnih materijala. Građene su tako da se uklapaju u prirodni nagib, prate liniju ulice i ne zaklanjaju svetlost i pogled susednim kućama.
Unutrašnjost je bila organizovana oko centralnog prostora, odnosno sofe, iz koje se ulazilo u pojedine sobe. U njima su se nalazili drveni ormari, ugrađeni prostori za odlaganje odeće, tradicionalni sanduci i drugi predmeti svakodnevnog života.
Posebno je zanimljiv lokalni građevinski materijal poznat kao tatlı sıva, odnosno posebna vrsta maltera koja je karakteristična za tradicionalne kuće ovog područja. Njegova proizvodnja i primena predstavljaju deo lokalnog graditeljskog nasleđa.
Mnoge kuće danas su obnovljene i pretvorene u male hotele, pansione, restorane i muzeje. Tako možete ne samo da fotografišete istorijske fasade već i da provedete noć u ambijentu tradicionalnog anadolskog doma. Slične kuće možete videti i oko tvrđave u Ankari, a druge očuvane osmanske gradove izdvojili smo u tekstu Mali gradovi Turske.
Šta posetiti u Beypazariju?
Beypazarı nije veliki grad, pa se najveći deo istorijskog centra može obići pešice. Najlepše je krenuti od vidikovca iznad grada, a zatim se spustiti prema starim ulicama, bazarima, muzejima i tradicionalnim zanatskim radnjama.
1. Hıdırlık – najlepši panoramski pogled na grad

Moj predlog je da obilazak započnete na brdu Hıdırlık (Hıdırlık Tepesi), odakle se pruža jedan od najlepših pogleda na čitav Beypazarı. Sa ovog mesta vide se brojni crveni krovovi, bele osmanske kuće, džamijski minareti, istorijske ulice i brda koja okružuju grad.
Ovaj vidikovac posebno je zanimljiv jer se sa njega najbolje razume način na koji se grad razvijao. Stare kuće su raspoređene po obroncima, prateći prirodni teren, pa čitavo naselje izgleda kao velika arhitektonska celina.
Hıdırlık je tradicionalno okupljalište stanovnika, a danas je jedno od prvih mesta koje posetioci obilaze. Preporučujem fotografisanje ujutru ili pred zalazak sunca, kada svetlost najlepše ističe boje starih kuća.
2. Alaaddin Sokak – ulica starih osmanskih konaka

Alaaddin Sokak jedna je od najpoznatijih istorijskih ulica Beypazarija i mesto na kojem se najbolje oseća tradicionalni karakter grada. U njoj se nalaze obnovljeni osmanski konaci, male prodavnice, zanatske radnje i štandovi sa lokalnim proizvodima. Mnoge kuće pretvorene su u pansione, restorane i suvenirnice.
Posebno mi se dopada što se ovde još mogu pronaći proizvodi koje prave lokalni stanovnici: domaća tarhana, testenina, slatkiši, pekarski proizvodi, sušeno voće i drugi specijaliteti.
Obratite pažnju na drvene prozore, balkone i karakteristične fasade. U pojedinim konacima možete videti i tradicionalno uređene sobe sa sofama, sanducima, drvenim ormarima i predmetima koji su se nekada koristili u svakodnevnom životu. Ova ulica je idealna za laganu šetnju, kupovinu suvenira i upoznavanje lokalne kulture.
3. Suluhan – stari osmanski karavan-saraj

U istorijskom centru grada nalazi se Suluhan (Suluhan Kervansarayı), stari osmanski han koji podseća na vreme kada je Beypazarı bio važna stanica na trgovačkim putevima Anadolije. Podignut je početkom 17. veka, a pretpostavlja se da ga je podigao Nasuh-paša, pa se zove i Nasuh-pašin han. Predstavlja primer klasičnog osmanskog gradskog karavan-saraja, sa kvadratnom osnovom i dva sprata.
Nekada su ovde dolazili trgovci sa karavanima, odmarali se, skladištili robu i nastavljali putovanje prema drugim gradovima. Hanovi su imali veoma važnu ulogu u tadašnjoj trgovini. Pored smeštaja za ljude, obezbeđivali su prostor za životinje, skladištenje robe i različite zanatske aktivnosti.
Danas je Suluhan obnovljen i predstavlja važan deo kulturne ponude Beypazarija. Kada prolazite njegovim dvorištem, možete zamisliti koliko je putnika i trgovaca nekada zastajalo na ovom mestu. Han ima 26 soba i 54 dućana, a danas su u njemu izložbe, prodavnice ručnih radova i kafe.
4. İmaret Meydanı – trg starih zanata

Ako želite da upoznate tradicionalne zanate Anadolije, posetite İmaret Meydanı. Na ovom trgu nalaze se radionice i prodavnice u kojima se predstavljaju stari zanati koji su nekada bili važan deo svakodnevnog života.
Možete upoznati rad obućara, sarača, tkača, kazandžija, kalajdžija, jorgandžija i majstora koji se bave tradicionalnim vezom. Zanimljivo je to što pojedini zanatlije omogućavaju posetiocima da vide način izrade predmeta, a ponekad i sami učestvuju u jednostavnijim radionicama. Odlična prilika da kupite autentičan suvenir, umesto uobičajenih industrijski proizvedenih turističkih predmeta.
5. Beypazarı Muzej žive kulture – Yaşayan Müze

Jedno od najzanimljivijih mesta za upoznavanje svakodnevnog života nekadašnje Anadolije jeste Yaşayan Müze, odnosno Muzej žive kulture.
Muzej je otvoren 23. aprila 2007. godine i smešten je u Abbaszade konaku, tipičnoj osmanskoj kući s kraja 19. veka.
Za razliku od klasičnih muzeja u kojima se predmeti samo posmatraju iza stakla, ovde je akcenat na praktičnom upoznavanju tradicije. Organizuju se demonstracije starih zanata, radionice, kulturne aktivnosti i tematske postavke.
Posetioci mogu da se upoznaju sa tehnikama tradicionalnog mramoriranja papira – ebru, kaligrafijom, tkanjem, narodnim igrama, pričama i običajima. Posetioce na ulazu dočekuje tumač u dugoj odeći, sa štapom u ruci, koji govori anadolskim turskim iz 13. veka.
Posebno je zanimljivo što se pojedini sadržaji predstavljaju kroz interakciju sa posetiocima, pa muzej može biti odličan izbor i za porodice sa decom.
Radno vreme prema objavljenim informacijama muzeja je svakog dana:
- Letnji period: 08:00–19:30.
- Zimski period: 08:30–17:00.
Pre posete proverite eventualne izmene programa i termina.
6. Turski hamam muzej – Türk Hamam Müzesi

Turska kupatila, odnosno hamami, imaju veoma dugu tradiciju u svakodnevnom životu stanovnika Anadolije. U Beypazariju se nalazi poseban muzej posvećen upravo ovoj kulturi. Türk Hamam Müzesi otvoren je 9. juna 2012. godine i nalazi se u Rüstem-pašinom hamamu iz 16. veka. To je prvi muzej ove vrste u Turskoj i treći u svetu.
U muzeju se predstavljaju predmeti koji su se vekovima koristili u turskim kupatilima: metalne posude, pribor za kupanje, tekstil, peškiri, rukavice za piling kože – kese, kao i drugi predmeti povezani sa tradicijom održavanja higijene.
Hamam nije bio samo mesto za kupanje. U osmanskom društvu predstavljao je i važno mesto društvenog života, razgovora, okupljanja i posebnih porodičnih običaja, naročito pred venčanja.
Muzej kroz predmete i postavke pokazuje koliko je kupanje bilo povezano sa kulturom, gostoprimstvom i svakodnevicom nekadašnjih stanovnika Turske.
Radno vreme je 09:00–19:00 od aprila do novembra, odnosno 09:00–17:30 tokom zimskog perioda. Adresa je Cumhuriyet Mahallesi, Yenice Sokak 23.
7. Beypazarı Muzej istorije i kulture

Za one koji žele da saznaju više o prošlosti ovog kraja, zanimljiv je i Beypazarı Kent Tarihi Müzesi, odnosno Muzej istorije grada. Muzej je smešten u obnovljenoj zgradi nekadašnje Rüstem-pašine škole iz 1928. godine i ima dve etaže. U njemu se kroz stare fotografije, dokumente, makete, istorijske predmete i video-prezentacije prikazuje razvoj Beypazarija od najstarijih vremena do savremenog doba.
Posebno je zanimljiva etnografska postavka koja prikazuje tradicionalnu odeću, svakodnevne predmete, stare zanate i zanimanja koja su nekada bila važna za život ovog kraja.
Možete videti kako su izgledale radionice obućara, kovača, berbera, tkača i drugih zanatlija. Muzej je dobar izbor za razumevanje lokalne kulture, naročito ako vas zanimaju život i običaji stanovnika Anadolije.
8. Sultan Alaaddin i Kurşunlu džamija – osmansko versko nasleđe

Pored starih konaka i trgovačkih ulica, Beypazarı ima i značajno versko graditeljsko nasleđe. Jedna od važnijih građevina je Sultan Alaaddin džamija, čija se izgradnja tradicionalno vezuje za seldžučki period, za 1221–1225. godinu, iako po arhitektonskim osobinama pripada 15–16. veku. Unutrašnjost ima veliku drvenu tavanicu koju nose drveni stubovi.
Zanimljiva je i Kurşunlu džamija, poznata po osmanskoj arhitekturi. Obnovljena je nakon velikog požara koji je pogodio grad u 19. veku. U starom delu grada postoje i druge manje džamije i mesdžidi, koji su nekada predstavljali središta pojedinih gradskih četvrti.
Ove građevine pokazuju kako su se u tradicionalnom osmanskom gradu verski, društveni i trgovački život prirodno preplitali.
9. Yaşayan Köy – selo-muzej na otvorenom
Posle Yaşayan Müzea 2007. i Hamam muzeja 2012, isti tim je 2016. otvorio i Anadolski muzej na otvorenom – Yaşayan Köy („Živo selo“). U njemu je prikazan nekadašnji život anadolskog sela: kuće, alati, zanati i običaji. Nalazi se oko deset minuta vožnje od ulaza u grad, na putu prema dolini İnözü, pa se lako spaja sa njenim obilaskom.
Srebrni nakit i telkari – najpoznatiji zanat Beypazarija

Beypazarı je poznat širom Turske po srebrnom nakitu izrađenom tehnikom telkari (Telkâri), odnosno tradicionalnom filigranskom obradom srebra. Ova tehnika podrazumeva korišćenje veoma tankih srebrnih niti koje se savijaju, uvijaju i spajaju u dekorativne motive. Na taj način nastaju lagani, čipkasti ukrasi koji podsećaju na finu metalnu čipku.
U Beypazariju se ova veština razvijala zahvaljujući tradiciji zanatskih udruženja poznatih kao ahilik, koja su u Anadoliji organizovala zanatlije i trgovce još od srednjeg veka. Zanimljivo je što se srebro u ovom području tradicionalno ne dobija iz lokalnih rudnika, već se doprema iz drugih krajeva. Majstori ga zagrevaju, pretvaraju u tanke žice i ručno oblikuju u nakit i ukrasne predmete.
U gradu se nalaze brojne prodavnice srebrnog nakita, a posebno je zanimljiv Srebrni bazar (Gümüşçüler Çarşısı), gde možete pronaći:
- Naušnice i ogrlice sa filigranskim ukrasima.
- Narukvice i prstenje.
- Ukrasne kutije i predmete za dom.
- Tradicionalni nakit sa motivima karakterističnim za Anadoliju.
Ukoliko volite ručno izrađen nakit, ovo je jedno od najboljih mesta u Turskoj za kupovinu autentičnog srebrnog suvenira. Pre kupovine proverite oznaku finoće srebra i tražite račun.
İnözü Vadisi – prirodni kanjon i pećine stare Anadolije

Ako želite da napravite pauzu od istorijskih kuća i gradskih ulica, posetite İnözü Vadisi, jednu od najlepših prirodnih atrakcija u okolini Beypazarija. Dolina se nalazi oko tri kilometra od centra grada, a formirana je delovanjem vode koja je tokom dugog vremenskog perioda usecala prolaz između strmih kamenih litica.
Sa obe strane uzdižu se neobične stenske formacije, dok se između njih prostiru zelenilo, bašte, voćnjaci i poljoprivredna imanja. Dolina je posebno zanimljiva ljubiteljima prirode, fotografije i laganih izleta. Ovde možete uživati u miru, posmatrati ptice i upoznati drugačiji pejzaž centralne Anadolije.
Pećine i tragovi ranih hrišćanskih zajednica

İnözü je zanimljiv i sa istorijskog stanovišta. U stenama se nalaze pećine koje su ljudi koristili još u rimskom periodu, a pojedini prostori povezani su sa ranohrišćanskim crkvama i grobnicama iz vizantijskog doba.
Prema istorijskim istraživanjima, ove pećine predstavljaju važan deo arheološkog nasleđa područja. Neke su služile za stanovanje, dok su druge imale versku i pogrebnu namenu. Vrednost doline je u tome što se na jednom mestu susreću prirodno nasleđe, tragovi drevnih naselja i tradicionalni način života stanovnika koji su vekovima obrađivali okolnu zemlju.
İnözü je zaštićeno arheološko područje, zato se prilikom obilaska treba držati pristupačnih staza i ne ulaziti u pećine ili ograđene lokalitete bez dozvole. Dolina je udaljena svega nekoliko kilometara od centra, pa je možete obići taksijem ili sopstvenim automobilom. U okolini postoje i mesta za odmor i piknik.
Karagöl – planinsko jezero nedaleko od Beypazarija

Za putnike koji imaju više vremena i žele da upoznaju prirodnu stranu ove regije, preporučujem i Karagöl Tabiat Parkı, odnosno Park prirode Karagöl. Ovo je planinsko jezero udaljeno oko 28 kilometara od centra Beypazarija. Ne mešajte ga sa poznatijim jezerom Karagöl između Çubuka i Kızılcahamama, severno od Ankare.
Jezero je okruženo šumama bora, planinskom topolom i raznovrsnom vegetacijom. Predstavlja lepo mesto za odmor, fotografisanje, šetnju i boravak u prirodi. Karagöl je tokom proleća i leta prijatno mesto za beg od gradske vreline, dok jesen donosi posebno lepe boje šume. Zimi je pejzaž sasvim drugačiji, a zbog nadmorske visine mogu se javiti sneg i otežani uslovi za vožnju.
U okolini postoje prostori pogodni za piknik i boravak u prirodi, a za detaljnije istraživanje najbolje je planirati zaseban izlet.
Moj savet: do Karagöla je najpraktičnije otići automobilom ili unapred organizovanim lokalnim prevozom, jer ne treba računati na redovne turističke autobuse do samog jezera. Pre polaska proverite stanje puta i uslove pristupa, posebno zimi.
Šta jesti u Beypazariju – gastronomija koju ne treba propustiti

Poseban razlog za posetu Beypazariju jeste njegova kuhinja. Grad je poznat po tradicionalnim jelima koja se pripremaju od lokalnih proizvoda i po receptima koji se prenose sa generacije na generaciju.
Ovde hrana nije samo deo turističke ponude, već važan deo lokalnog identiteta. U starim konacima i porodičnim restoranima možete probati jela koja su karakteristična upravo za ovaj kraj. Širi pregled jela pročitajte u tekstu turska kuhinja.
1. Beypazarı güveci – meso iz zemljane posude

Jedno od najpoznatijih jela je Beypazarı güveci, odnosno tradicionalni gulaš od mesa koji se priprema u zemljanoj posudi. Meso se zajedno sa pirinčem i začinima polako peče u zatvorenoj zemljanoj posudi, u tradicionalnoj kamenoj peći.
Dugo pečenje omogućava da meso omekša, a ukusi se sjedine. Jelo se često servira direktno u posudi u kojoj je pripremano. Ako volite tradicionalnu tursku kuhinju, ovo je jedno od jela koje obavezno treba probati.
2. Beypazarı dolması – punjeni listovi vinove loze

Dolma je popularna širom Turske, ali Beypazarı ima svoju posebnu verziju. Priprema se od tankih listova vinove loze koji se pune mešavinom pirinča, začina i drugih sastojaka, a tradicionalno se mogu koristiti i mesni nadevi.
Posebnost lokalne verzije je u pažljivo odabranim listovima i tankom uvijanju, zbog čega dolme izgledaju veoma sitno i uredno. Ovo jelo je važan deo lokalne gastronomske tradicije i često se služi uz druga tradicionalna jela.
3. Beypazarı kurusu – hrskavi specijalitet uz turski čaj

Ako postoji proizvod po kojem je Beypazarı posebno poznat, onda je to Beypazarı kurusu. U pitanju je tradicionalno pecivo koje se priprema od brašna, mleka i putera, oblikuje u male štapiće i peče u kamenim pećima. Karakterističan je po tvrđoj, hrskavoj strukturi i blagom ukusu putera.
Za razliku od običnog svežeg peciva, Beypazarı kurusu može dugo da zadrži kvalitet i, prema lokalnoj tradiciji, do godinu dana ako se pravilno čuva. Najčešće se jede uz turski čaj ili kafu, a možete ga kupiti u brojnim lokalnim pekarama i prodavnicama.
Moj predlog je da ponesete nekoliko pakovanja kući. To je jedan od najpraktičnijih i najprepoznatljivijih suvenira iz ovog grada.
4. Beypazarı baklava – čak 80 tankih slojeva testa

Ljubitelji slatkiša treba da probaju i lokalnu baklavu. Beypazarı baklava posebno je poznata po tome što se priprema od čak 80 veoma tankih slojeva testa. Između slojeva se dodaju orasi, a baklava se dugo peče u peći.
Konačna struktura je bogata, ali slojevi testa ostaju tanki, što ovom specijalitetu daje posebnu teksturu. Uz baklavu se često poslužuje turski čaj, a može biti i lep poklon za porodicu i prijatelje.
5. Höşmerim i Perçem – tradicionalne poslastice

Höşmerim je tradicionalna poslastica koja se pravi od brašna, mleka, kajmaka, putera i šećera. Priprema zahteva malo više truda, ali rezultat je bogata i kremasta poslastica.
Zanimljiv je i Perçem, lokalni slatkiš koji se priprema od testa i oraha, a zatim prži u ulju. Ukoliko volite da isprobavate lokalne poslastice, preporučujem da naručite oba i uporedite ukuse.
6. Havuç lokumu – lokum od šargarepe

Beypazarı je poznat i po proizvodnji šargarepe, zbog čega je nastao i poseban lokalni slatkiš – lokum od šargarepe. Ovaj proizvod ima prepoznatljivu narandžastu boju, a često se kombinuje sa orasima, kokosom ili drugim dodacima. Od šargarepe se prave i sokovi, džemovi i drugi proizvodi koji se prodaju u lokalnim prodavnicama.
7. Cevizli sucuk – orasi u voćnom sirupu

Cevizli sucuk je tradicionalna poslastica koja se priprema od oraha i gustog soka grožđa. Orah se niže na konac, a zatim prekriva smesom od ukuvanog grožđanog soka i brašna. Nakon sušenja dobija oblik koji podseća na kobasicu, zbog čega je i dobio naziv „orahova kobasica“.
Ovo je odličan izbor za one koji više vole prirodne slatkiše i proizvode od voća i orašastih plodova.
Gde kupovati lokalne proizvode i suvenire?

Pre nego što napustite grad, obavezno odvojite vreme za kupovinu lokalnih proizvoda.
Najbolja mesta za to su:
- Alaaddin Sokak – domaći prehrambeni proizvodi, slatkiši, testenina i suveniri.
- İmaret Meydanı – tradicionalni zanati, rukotvorine, tekstil i predmeti od bakra.
- Gümüşçüler Çarşısı – srebrni nakit i filigranski radovi.
- Lokalne pekare – Beypazarı kurusu, sveža peciva i tradicionalni proizvodi.
Posebno bih preporučila kupovinu filigranskog nakita i nekoliko pakovanja Beypazarı kurusua. Tako ćete poneti nešto što zaista predstavlja ovaj kraj, a ne samo uobičajeni turistički suvenir.
Festival Beypazarija – kada je najbolje posetiti grad?
Ako želite da upoznate Beypazarı u posebno živahnoj atmosferi, zanimljivo vreme za posetu je period održavanja Međunarodnog festivala Beypazarija (Uluslararası Beypazarı Festivali). Festival se tradicionalno organizuje u septembru i posvećen je istoriji, kulturi, gastronomiji i zanatima ovog kraja. Tokom manifestacije istorijski centar postaje mesto okupljanja lokalnih proizvođača, umetnika, zanatlija i posetilaca iz drugih delova Turske i inostranstva.
Organizuju se:
- Predstavljanja tradicionalnih zanata.
- Prodaja lokalnih prehrambenih proizvoda.
- Izložbe rukotvorina i srebrnog nakita.
- Kulturni i folklorni programi.
- Koncerti i gastronomske manifestacije.
Festival je 2026. godine održan po 29. put, od 25. do 27. septembra, i za tri dana posetilo ga je više od milion ljudi. Naredne termine proverite u godišnjem programu opštine.
Kako stići iz Ankare do Beypazarija?

Beypazarı se nalazi oko 98 kilometara od Ankare i može se posetiti kao jednodnevni izlet ili kao deo dužeg putovanja kroz centralnu Anadoliju. Ako dolazite iz Istanbula, do Ankare je najudobniji brzi voz YHT.
Automobilom
Putovanje automobilom traje približno sat i po do dva sata, u zavisnosti od saobraćaja i izabrane trase. Prednost automobila je što možete obići i prirodne atrakcije izvan grada, posebno İnözü dolinu i Karagöl. Šta treba znati pre preuzimanja vozila, pročitajte u tekstu iznajmljivanje automobila u Turskoj.
Autobusom
Postoji autobuska veza EGO 548 između Beypazarija i stanice Fatih Metro u Sincanu, na području Ankare. Do stanice Fatih stiže se metroom, linijom M3.
Za putnike koji dolaze iz centra Ankare potrebno je da usklade gradski prevoz sa polaskom autobusa. Red vožnje zavisi od dana u nedelji, pa ga treba proveriti neposredno pred putovanje.
Zvanični red vožnje.
Organizovanim izletom
Ukoliko boravite u Ankari samo nekoliko dana, možete potražiti organizovani jednodnevni izlet do Beypazarija. Ovakva opcija je praktična jer ne morate da brinete o lokalnom prevozu između grada, doline i okolnih atrakcija.
Predlog jednodnevnog obilaska Beypazarija

Ukoliko dolazite iz Ankare i imate samo jedan dan, preporučujem da se usredsredite na istorijski centar, muzeje i lokalnu gastronomiju.
Evo kako bih organizovala obilazak:
09:00 – Hıdırlık vidikovac – Započnite dan panoramskim pogledom na grad i fotografisanjem osmanskih kuća.
10:00 – Alaaddin Sokak – Šetnja istorijskim ulicama, obilazak starih konaka, prodavnica i zanatskih radnji.
11:00 – Muzeji – Poseta Muzeju žive kulture i Muzeju turskog hamama.
13:00 – Ručak – Probajte Beypazarı güveci, lokalnu dolmu i tradicionalnu baklavu.
14:00 – Suluhan i İmaret Meydanı – Obilazak istorijskog hana, zanatskih radionica i starog bazara.
15:30 – Kupovina suvenira – Posetite prodavnice srebrnog nakita i tradicionalne pekare. Ne zaboravite Beypazarı kurusu!
Ukoliko ostajete dva dana, drugi dan posvetite İnözü dolini i prirodnim atrakcijama u okolini. Karagöl je najbolje ostaviti za poseban izlet automobilom.
Gde odsedati – noćenje u osmanskom konaku
Iako se Beypazarı može obići tokom jednog dana, mislim da bi bilo šteta ne doživeti ga i uveče, kada se dnevne gužve smanje i istorijske ulice postanu mnogo mirnije.
Poseban doživljaj je noćenje u obnovljenom osmanskom konaku. Nekadašnje porodične kuće pretvorene su u male pansione i butik-hotele, a zadržani su mnogi elementi tradicionalnog enterijera: drvene tavanice, centralne sofe, starinski nameštaj i unutrašnja dvorišta.
Za razliku od velikih hotelskih kompleksa, ovde je naglasak na autentičnom ambijentu i lokalnom gostoprimstvu. Tokom boravka možete uživati u tradicionalnom turskom doručku, prošetati starim bazarom i večerati u restoranu koji služi lokalna jela.
Za izbor smeštaja preporučujem da proverite ponudu i obratite pažnju na udaljenost od istorijskog centra. Hotele u samoj Ankari izdvojili smo u tekstu smeštaj u Ankari.
Kada posetiti Beypazarı?
Beypazarı se može posetiti tokom cele godine, ali svako godišnje doba pruža drugačiji doživljaj.
Proleće (april–jun) – idealno vreme za šetnju starim ulicama i izlete u İnözü dolinu. Priroda se budi, a temperature su prijatne.
Leto (jul–avgust) – pogodno za obilazak istorijskog centra i lokalnih festivala, ali sredinom dana mogu biti visoke temperature.
Jesen (septembar–oktobar) – možda i najlepše vreme za posetu. Temperatura je prijatnija, sezona lokalnih proizvoda je u punom jeku, a tradicionalni festival dodatno oživljava grad.
Zima (novembar–mart) – Beypazarı ima poseban šarm kada njegove crvene krovove prekrije sneg. Ipak, zbog hladnijeg vremena i mogućih snežnih uslova, obilazak prirodnih atrakcija treba pažljivije planirati.
Često postavljana pitanja o Beypazariju
Oko 98 kilometara. Automobilom se putuje približno sat i po do dva sata, u zavisnosti od saobraćaja i uslova na putu.
Da. Istorijski centar, stari konaci, muzeji, bazari i lokalna gastronomija mogu se upoznati tokom jednog dana. Za prirodne atrakcije preporučujem dodatno vreme.
Najpoznatiji je po osmanskim kućama, srebrnom nakitu izrađenom tehnikom telkari, suvom pecivu Beypazarı kurusu, lokalnoj dolmi i güvecu.
Istorijska celina Beypazarija nalazi se na UNESCO Tentativnoj listi od 2020. godine, ali još nije upisana na zvaničnu Listu svetske baštine.
Najbolji izbor su srebrni filigranski nakit, Beypazarı kurusu, baklava, proizvodi od šargarepe, domaća testenina i tradicionalne rukotvorine.
Za istorijski centar dovoljan je jedan dan. Ako želite da obiđete i İnözü dolinu i Karagöl, preporučujem dva dana.
Beypazarı – mali grad koji čuva veliku tradiciju Anadolije
Beypazarı je jedan od onih gradova koji pokazuju da prava lepota Turske nije samo u njenim velikim turističkim centrima. Ovde nema ogromnih hotela, velikih trgovačkih avenija i neprekidne gradske vreve. Umesto toga, dočekaće vas istorijske kuće, male zanatske radnje, tradicionalna kuhinja i ljudi koji još uvek čuvaju običaje svojih predaka.
Posebno je zanimljivo što u Beypazariju tradicija nije ostala samo deo muzejskih postavki. Ona je i dalje prisutna u svakodnevnom životu – u pekarama gde se priprema čuveno suvo pecivo, radionicama u kojima majstori izrađuju srebrni nakit i restoranima koji služe jela po starim receptima.
Moj predlog je da Beypazarı ne posmatrate samo kao usputnu stanicu na putovanju kroz centralnu Tursku. Odvojite vreme za šetnju, posetite neki od starih konaka, probajte lokalnu hranu i popnite se do Hıdırlık vidikovca.
Ako već planirate putovanje do Ankare, ovaj mali istorijski grad zaslužuje mesto u vašem itinereru. Možda upravo ovde upoznate onu tradicionalnu, manje poznatu Tursku zbog koje se putovanja dugo pamte.
Pogledajte i: Ankara, Ankara za 1–2 dana, Mali gradovi Turske, Rimska Ankara i Mapa Centralne Anadolije.


