Kada govorimo o Istanbulu, najčešće pomislimo na Aja Sofiju, Plavu džamiju, Sulejmaniju, Topkapi palatu i velike osmanske bazare. Međutim, ovaj grad čuva i izuzetno bogato pravoslavno hrišćansko nasleđe, koje je vekovima imalo važnu ulogu u istoriji Konstantinopolja.
Pre nego što je postao osmanska prestonica, Konstantinopolj je bio jedan od najvažnijih centara hrišćanskog sveta. U njemu su živeli vizantijski carevi, delovali patrijarsi, održavani crkveni sabori i građene monumentalne crkve i manastiri.
Ni posle osmanskog osvajanja 1453. godine pravoslavni život nije nestao. Pravoslavna zajednica nastavila je da postoji, a crkve, manastiri i verske ustanove postali su važan deo multikulturalnog Istanbula. Danas se najznačajniji tragovi ovog nasleđa mogu pronaći u četvrtima Fener i Balat, na obali Zlatnog roga, ali i u području Zeytinburnu, gde se nalazi čuveni manastir Balıklı.
Ukoliko vas zanimaju istorija, religija i arhitektura, predlažem da izdvojite jedan dan za obilazak pravoslavnog Istanbula. Poseta ovim mestima pruža priliku da upoznate drugačiju stranu grada, daleko od najpoznatijih turističkih ruta.
Ažurirano: novembar 2026.
| Mesto | Gde | Ulaz | Vreme za posetu |
|---|---|---|---|
| Vaseljenska patrijaršija | Fener | besplatan | 20–30 min |
| Gvozdena crkva Svetog Stefana | Balat, uz Zlatni rog | besplatan, 09–17 h | 20–30 min |
| Manastir Balıklı | Zeytinburnu, kod Silivrikapıja | besplatan, 08:30–17 h | 30–45 min |
| Kako stići | tramvaj T5 do Fenera i Balata; do Balıklıja autobusom ili taksijem |
1. Vaseljenska patrijaršija u Feneru – duhovno središte pravoslavnog sveta
Jedno od najvažnijih mesta pravoslavnog Istanbula nalazi se u četvrti Fener, na obali Zlatnog roga. Ovde je smeštena Vaseljenska patrijaršija Carigrada, jedna od najstarijih i najznačajnijih institucija istočnog hrišćanstva. Njeno sedište predstavlja važnu istorijsku vezu između današnjeg Istanbula i nekadašnjeg Konstantinopolja.
Vaseljenski patrijarh ima posebno mesto u pravoslavnom svetu i tradicionalno se smatra prvim među jednakima među poglavarima autokefalnih pravoslavnih crkava. To ne znači da ima istu vrstu centralne vlasti kakvu papa ima u Rimokatoličkoj crkvi, jer pravoslavne crkve imaju sopstvenu samoupravu.
Kako je patrijaršija dospela u Fener?
Istorija Vaseljenske patrijaršije u Konstantinopolju seže u period ranog hrišćanstva. Tokom vizantijskog perioda njeno sedište nalazilo se na različitim mestima u gradu. Posle osmanskog osvajanja Konstantinopolja 1453. godine pravoslavna crkvena organizacija nastavila je da funkcioniše pod novom vlašću. Patrijaršijsko sedište tokom narednih vekova menjalo je lokaciju, a u Fener se trajno preselilo početkom 17. veka, u vreme patrijarha Mateja II, oko 1601. godine.
Kompleks je tokom istorije više puta stradao u požarima i obnavljan. Crkva Svetog Đorđa, koja se danas nalazi u okviru patrijaršijskog kompleksa, obnovljena je nakon požara iz 1720. godine, a dodatno je popravljena 1836. godine. Tako je Fener postao jedno od najvažnijih pravoslavnih mesta u Istanbulu.
Crkva Svetog Đorđa – najvažniji deo patrijaršijskog kompleksa

Klearchos Kapoutsis, CC BY 2.0, via Wikimedia Commons
U okviru patrijaršijskog kompleksa nalazi se Crkva Svetog Đorđa (Aya Yorgi Kilisesi), glavna patrijaršijska crkva. Sa spoljne strane građevina ne deluje naročito monumentalno. Ne može se porediti sa velikim vizantijskim crkvama poput Aja Sofije, ali njena istorijska i duhovna vrednost daleko prevazilazi dimenzije same građevine. Unutrašnjost je mnogo bogatija. Posebno se ističu:
- raskošni drveni ikonostas sa pozlatom;
- stare pravoslavne ikone;
- patrijaršijski tron;
- svećnjaci i bogato ukrašene drvene stolice;
- relikvije i predmeti od velikog verskog značaja.
Jedan od najpoznatijih predmeta je patrijaršijski tron, koji se tradicionalno povezuje sa Svetim Jovanom Zlatoustim. Međutim, natpis na samom tronu datira ga u 1577. godinu.
Posebno su značajne mošti Svetog Jovana Zlatoustog i Svetog Grigorija Bogoslova, koje su posle Četvrtog krstaškog rata 1204. godine odnete u Rim. Deo moštiju vraćen je Vaseljenskoj patrijaršiji 2004. godine, kao poklon pape Jovana Pavla II. U crkvi se čuva i deo stuba za koji se prema hrišćanskom predanju vezuje Hristovo bičevanje.
Zatvorena kapija patrijaršije – priča o patrijarhu Grigoriju V
Jedan od najupečatljivijih detalja kompleksa jeste velika metalna kapija koja je već dugo zatvorena. Za nju se vezuje tragična priča iz 1821. godine. Patrijarh Grigorije V obešen je na dan Vaskrsa, tokom Grčkog ustanka protiv Osmanskog carstva, a prema tradiciji njegovo telo bilo je obešeno upravo na ovoj kapiji.
Kapija je nakon tog događaja ostala zatvorena i postala simbol stradanja grčke pravoslavne zajednice u tom periodu. Možete ući na drugi ulaz, dok se zatvorena kapija može videti sa spoljne strane kompleksa.
Vaseljenska patrijaršija i Srpska pravoslavna crkva
Za čitaoce iz Srbije posebno je zanimljiva veza Vaseljenske patrijaršije sa Srpskom pravoslavnom crkvom. Sveti Sava je 1219. godine dobio autokefalnost za srpsku crkvu od vaseljenskog patrijarha, koji je tada, zbog latinske vlasti u Carigradu, stolovao u Nikeji. Carigrad je 1879. godine priznao autokefalnost Beogradske mitropolije, a 1922. godine i obnovljenu Srpsku patrijaršiju.
Kako posetiti Vaseljensku patrijaršiju?
Patrijaršija je aktivno versko sedište, a ne klasičan muzej. Zbog toga nisu svi delovi kompleksa dostupni posetiocima. Ulaz u Crkvu Svetog Đorđa uglavnom je besplatan, ali pristup može biti ograničen tokom bogosluženja, praznika i posebnih crkvenih događaja.
Preporučujem:
- da dođete tokom radnog dana, pre podne;
- da ponesete lični dokument;
- da izbegavate velike torbe;
- da obučete pristojnu odeću, sa pokrivenim ramenima i kolenima;
- da fotografisanje prethodno proverite sa osobljem.
Poseta traje približno 20–30 minuta, ali je lepo odvojiti dodatno vreme za šetnju okolnim ulicama Fenera.
2. Crkva Svetog Stefana Bugarskog – čuvena Gvozdena crkva na Zlatnom rogu

Antoloji, CC BY-SA 4.0, via Wikimedia Commons
Nedaleko od Vaseljenske patrijaršije, na obali Zlatnog roga, nalazi se jedna od najneobičnijih pravoslavnih crkava u Evropi – Crkva Svetog Stefana Bugarskog, poznata kao Gvozdena crkva (Demir Kilise).
Na prvi pogled deluje kao građevina od belog kamena, ali je njena konstrukcija gotovo u potpunosti izrađena od metala. Upravo zbog toga predstavlja jedan od najzanimljivijih arhitektonskih spomenika Istanbula. Crkva je posebno važna za bugarsku istoriju jer je povezana sa borbom Bugara za crkvenu samostalnost tokom 19. veka.
Kako je nastala Gvozdena crkva?
Bugarska pravoslavna zajednica u Konstantinopolju želela je sopstvenu crkvu, nezavisnu od grčke crkvene uprave. Prvi objekat na ovom mestu bio je drveni hram. Podignut je 1849. godine na zemlji koju je bugarskoj zajednici ustupio Stefan Bogoridi, osmanski državnik bugarskog porekla.
U toj crkvi je 28. februara 1870. godine pročitan osmanski ferman kojim je osnovan Bugarski egzarhat. Time je napravljen važan korak ka crkvenoj samostalnosti Bugara u odnosu na Vaseljensku patrijaršiju.
Posle požara koji je uništio prvobitnu drvenu građevinu odlučeno je da se podigne nova, znatno veća crkva.
Za projektovanje je angažovan arhitekta jermenskog porekla Hovsep Aznavur, dok je izradu metalnih elemenata dobila austrijska kompanija R. Ph. Waagner iz Beča.
Zašto se zove Gvozdena crkva?
Zbog nestabilnog tla uz obalu Zlatnog roga izabrana je relativno laka metalna konstrukcija umesto tradicionalne teške kamene građevine. Približno 500 tona metalnih elemenata proizvedeno je u Beču između 1893. i 1896. godine.
Delovi crkve zatim su transportovani Dunavom, preko Crnog mora, do Istanbula, gde su sastavljeni na obali Zlatnog roga. Izgradnja je završena 1898. godine, a crkva je svečano osvećena 8. septembra iste godine.
Ovaj način gradnje bio je pravi inženjerski podvig za 19. vek. Građevina je sastavljena od prefabrikovanih metalnih elemenata, pričvršćenih zavrtnjima i zakovicama.
Šta treba videti u Gvozdenoj crkvi?
Crkva ima osnovu u obliku krsta, tri kupole i visoki zvonik. Njena spoljašnjost kombinuje neogotičke i neobarokne elemente.
Posebno su zanimljivi:
Metalna fasada: Na pojedinim delovima mogu se primetiti spojevi metalnih elemenata koji otkrivaju način na koji je crkva sastavljena.
Zvonik: Visok je oko 40 metara i završava se pozlaćenom kupolom u obliku luka.
Ikonostas: Unutrašnjost je ukrašena rezbarenim i pozlaćenim ikonostasom, koji predstavlja središnji deo pravoslavnog hrama.
Ikone i freske: Zidove i unutrašnje delove crkve krase verske predstave i dekorativni elementi.
Lusteri i galerije: Posebno doprinose raskošnom izgledu unutrašnjosti.
Crkva je bila zatvorena tokom velikih restauratorskih radova od 2011. do 2017. godine. Ponovo je otvorena za vernike i posetioce 7. januara 2018. godine.
Danas je i dalje aktivan bugarski pravoslavni hram i važan simbol bugarskog kulturnog nasleđa u Turskoj.
Da li se Gvozdena crkva može posetiti?
Da. Prema informacijama istanbulskog turističkog vodiča ažuriranim u oktobru 2026, ulaz je besplatan, a navedeno radno vreme je svakog dana od 09:00 do 17:00.
Nedeljom ujutru, tokom liturgije, pristup turistima može biti ograničen. Tokom verskih praznika i posebnih službi moguće su dodatne promene.
Za obilazak je dovoljno izdvojiti oko 20–30 minuta.
Moj savet je da posetu spojite sa obilaskom Fenera i Balata, jer se crkva nalazi na nekoliko minuta hoda od Vaseljenske patrijaršije.
3. Manastir Balıklı – čudesni izvor Bogorodice i groblje vaseljenskih patrijaraha

Modris Putns, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
Za razliku od Vaseljenske patrijaršije i Gvozdene crkve, koje se nalaze na obali Zlatnog roga, manastir Balıklı smešten je u drugom delu Istanbula, u opštini Zeytinburnu. Poznat je i pod nazivom Manastir Presvete Bogorodice Životvorni izvor (Zoodochos Pege).
Ovo je jedno od najstarijih pravoslavnih svetilišta u Istanbulu i mesto koje vekovima posećuju vernici iz različitih delova pravoslavnog sveta.
Posebno je poznato po svetom izvoru, odnosno ayazmi, čija se voda prema pravoslavnom verovanju povezuje sa isceljenjima.
Istorija manastira Balıklı
Poreklo svetilišta vezuje se za vizantijski period i 5. i 6. vek. Postoje dva poznata predanja o nastanku svetog izvora.
Prema jednom predanju, vizantijski car Lav I (457–474), još kao običan vojnik, susreo je slepog čoveka koji ga je zamolio za vodu. Dok je tražio izvor, začuo je glas koji mu je pokazao gde se nalazi voda i najavio da će postati car. Kada se to ostvarilo, na tom mestu je podigao crkvu posvećenu Bogorodici.
Druga verzija vezuje nastanak velikog manastirskog kompleksa za cara Justinijana I (527–565). Prema istorijskom zapisu Prokopija, Justinijan je tokom lova otkrio izvor i odlučio da na tom mestu podigne manastir posvećen Bogorodici.
Istoričari smatraju da je svetilište verovatno nastalo u Justinijanovo vreme, dok je priča o caru Lavu I zabeležena u kasnijoj vizantijskoj tradiciji. Tokom vekova manastir je više puta obnavljan i oštećivan. Prvobitna građevina nestala je u prvoj polovini 15. veka, ali je poštovanje svetog izvora nastavljeno.
U 18. veku, 1727. godine, podignuta je manja kapela iznad izvora, dok je sadašnja crkva obnovljena između 1833. i 1835. godine. Kompleks je teško oštećen tokom nasilja nad grčkom zajednicom 6. i 7. septembra 1955. godine, a kasnije je popravljen.
Predanje o ribama koje su skočile iz tiganja

Robert Walsh / Thomas Allom, javno vlasništvo, via Wikimedia Commons
Naziv Balıklı potiče od turske reči balık, što znači riba. Sa ovim mestom povezana je jedna od najpoznatijih legendi iz vremena osmanskog osvajanja Konstantinopolja 1453. godine.
Prema predanju, monah je pored izvora pržio ribu kada je čuo vest da je grad pao u ruke Osmanlija. Nije želeo da poveruje u tu vest i rekao je da će joj poverovati tek kada pržene ribe ponovo ožive i skoče u vodu.
Prema legendi, ribe su u tom trenutku iskočile iz tiganja i vratile se u vodu izvora. Ova priča objašnjava poreklo naziva Balıklı i vekovima se prenosi među stanovnicima Istanbula. Naravno, reč je o verskom predanju, a ne o istorijski dokazanom događaju.
Sveti izvor – Balıklı Ayazma
Najposebniji deo kompleksa nalazi se ispod nivoa dvorišta, gde se nalazi kapela sa svetim izvorom. Do prostora se silazi mermernim stepenicama. U unutrašnjosti se nalazi bazen sa vodom, mermerna česma i ikona Bogorodice.
Vernici dolaze da se pomole, zapale sveću i uzmu svetu vodu. Prema pravoslavnoj tradiciji, Bogorodica se ovde poštuje kao Životvorni izvor, odnosno Zoodochos Pege.
Posebno je zanimljivo posmatrati ikone i način na koji je prostor uređen. Sve je prilagođeno molitvi i tišini, pa posetioci treba da poštuju vernike koji dolaze na bogosluženje.
Groblje vaseljenskih patrijaraha

Lapost, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
Jedan od najznačajnijih delova kompleksa Balıklı jeste groblje na kojem su sahranjivani vaseljenski patrijarsi Carigrada. Nakon pogubljenja patrijarha Grigorija V 1821. godine, ovo mesto postalo je važno grobno područje za patrijarhe.
Od 19. veka ovde su sahranjivani brojni poglavari Vaseljenske patrijaršije. Među njima su patrijarsi Joakim II i III, Grigorije VII, Atinagora i Dimitrije, kao i drugi značajni crkveni velikodostojnici.
Prema istorijskom pregledu pravoslavnih lokaliteta u Istanbulu, u kompleksu je sahranjeno četrnaest vaseljenskih patrijaraha. Mauzoleji i nadgrobni spomenici izrađeni su od mermera i predstavljaju važan deo kulturnog i verskog nasleđa grada.
U širem području nalazi se i veliko grčko pravoslavno groblje sa brojnim istorijskim nadgrobnim spomenicima.
Kako posetiti Balıklı?
Manastir se nalazi u području Silivrikapı, u opštini Zeytinburnu. Kompleks je otvoren za posetioce svakodnevno od 08:30 do 17:00, a ulaz se ne naplaćuje. Ipak, za verske praznike i posebne službe moguća su odstupanja.
Prilikom posete:
- obucite pristojnu odeću;
- u crkvi i kapeli govorite tiho;
- budite pažljivi na stepenicama koje vode do izvora;
- ne ometajte vernike tokom molitve;
- za fotografisanje pitajte osoblje.
Za obilazak je dobro izdvojiti oko 30–45 minuta, posebno ako želite da vidite crkvu, izvor i groblje.
4. Još pravoslavnih tragova u Istanbulu koje vredi upoznati
Pored tri glavna mesta, Istanbul čuva i druge značajne pravoslavne građevine.
Crkva Svete Marije Mongolske (Panagia Muhliotissa)

Egbert, CC BY-SA 3.0, via Wikimedia Commons
Nalazi se u istorijskom delu Fenera i jedna je od retkih vizantijskih crkava koja je ostala u pravoslavnoj upotrebi i nakon osmanskog osvajanja. Na turskom se zove Kanlı Kilise – „Krvava crkva”, po borbama koje su se ovde vodile 1453. godine. To je jedina vizantijska crkva u gradu koja nikada nije pretvorena u džamiju.
Njena istorija vezuje se za vizantijsku princezu Mariju Palaiologinu, koja je u 13. veku dobila pravo da koristi crkvu. Zbog toga ima posebno mesto u istoriji hrišćanskog Istanbula. Pristup zavisi od verskog rasporeda i dozvole zajednice.
Crkva Svetog Dimitrija u Feneru
Fener je nekada bio jedno od najvažnijih naselja grčke pravoslavne zajednice. U njegovim ulicama nalazile su se brojne crkve, škole i verske ustanove.
Crkva Svetog Dimitrija predstavlja jedan od tragova tog perioda. U okolnim ulicama još uvek se mogu videti stare grčke kuće i građevine koje svedoče o nekadašnjem karakteru četvrti.
Panagija Vlaherna
U području Ayvansaray, nedaleko od Zlatnog roga, nalazi se crkva Panagija Vlaherna, posvećena Bogorodici.
U vizantijskoj istoriji imala je izuzetno značajnu ulogu. Sa njom se povezuje predanje o čudesnoj zaštiti Konstantinopolja tokom opsade 626. godine. Danas je to aktivno pravoslavno svetilište i mesto koje posebno privlači ljubitelje vizantijske istorije. Sadašnja mala crkva podignuta je 1867. godine, a sveti izvor (ajazma) i dalje je u upotrebi.
Bogoslovija na Hejbelijadi (Halki)
Na ostrvu Hejbelijada, jednom od Prinčevih ostrva, nalazi se Bogoslovska škola Halki, nekada najvažnija škola za obrazovanje sveštenstva Vaseljenske patrijaršije. Zatvorena je 1971. godine, posle zakona koji je visoko obrazovanje stavio pod državnu kontrolu, i od tada ne radi. Njeno ponovno otvaranje i danas je jedno od najvažnijih pitanja za Patrijaršiju. Kompleks na brdu iznad mora može se videti tokom izleta na ostrvo.
Kako organizovati obilazak pravoslavnog Istanbula?
Najpraktičnije je da obilazak podelite na dve celine, jer se Balıklı nalazi izvan područja Fenera i Balata.
Prvi deo – Fener i Balat
Za ovaj obilazak predlažem najmanje dva do tri sata.
Redosled posete:
- Vaseljenska patrijaršija i Crkva Svetog Đorđa.
- Šetnja kroz istorijske ulice Fenera.
- Grčka gimnazija Fener – poznata crvena zgrada koja dominira četvrti.
- Crkva Svetog Stefana Bugarskog na obali Zlatnog roga.
- Šetnja kroz Balat i njegove istorijske ulice.
- Pauza u nekom od lokalnih kafića.
Ovo je jedna od najzanimljivijih pešačkih ruta za upoznavanje multikulturalnog nasleđa Istanbula.
Drugi deo – Balıklı i Zeytinburnu
Za Balıklı treba odvojiti poseban deo dana.
Predlog:
- Dolazak do manastira Balıklı.
- Obilazak crkve Presvete Bogorodice.
- Poseta svetom izvoru.
- Obilazak groblja vaseljenskih patrijaraha.
- Šetnja okolnim područjem Silivrikapı.
Ukoliko imate vremena, posetu možete spojiti sa obilaskom istorijskih Teodosijevih zidina, koje se nalaze u ovom delu grada.
Kako doći do pravoslavnih znamenitosti?
Do Vaseljenske patrijaršije i Gvozdene crkve
Najpraktičnija je tramvajska linija T5 Eminönü–Alibeyköy.
- Siđite na stanici Fener za posetu patrijaršiji.
- Do Gvozdene crkve možete nastaviti pešice prema obali i stanici Balat.
- Alternativa je trajekt na liniji Zlatni rog, ukoliko odgovara rasporedu polazaka.
Oba lokaliteta nalaze se veoma blizu jedan drugog. Sva mesta iz ovog teksta pogledajte na mapi Istanbula.
Do manastira Balıklı
Manastir se nalazi u Zeytinburnuu, izvan glavne turističke zone. Jedna od mogućnosti je korišćenje gradskih autobusa koji staju u blizini Balıklı grčke bolnice, a zatim kraća šetnja do kompleksa. Za konkretnu liniju i polazak proverite aktuelnu navigaciju gradskog prevoza na dan posete.
Taksi je takođe praktična opcija ako dolazite iz Fenera ili Sultanahmeta, ali zbog gradskih gužvi treba računati na promenljivo trajanje vožnje.
Praktični saveti za posetu pravoslavnim crkvama i manastirima
Iako su neka od ovih mesta otvorena turistima, ona su pre svega aktivni verski objekti.
Zato je važno da tokom posete poštujete sledeća pravila:
- nosite pristojnu odeću;
- izbegavajte glasne razgovore;
- ne fotografišite vernike tokom službe bez dozvole;
- ne dodirujte ikone, relikvije i predmete bez dozvole;
- ne ulazite u prostorije koje nisu otvorene za posetioce;
- proverite radno vreme pre dolaska, posebno u vreme pravoslavnih praznika.
Važno je i da znate da se pravila pristupa mogu razlikovati od crkve do crkve. Čak i kada je ulaz besplatan, to ne znači da je svaki deo objekta otvoren za turistički obilazak.
Pravoslavni Istanbul – drugačiji pogled na grad na Bosforu
Pravoslavno nasleđe Istanbula predstavlja jednu od najvažnijih veza između današnjeg grada i nekadašnjeg Konstantinopolja.
U Feneru se i dalje nalazi sedište Vaseljenske patrijaršije, institucije koja vekovima čuva duhovni kontinuitet pravoslavlja. Na obali Zlatnog roga stoji Gvozdena crkva Svetog Stefana, jedinstveno svedočanstvo bugarske borbe za crkvenu samostalnost. U Zeytinburnuu, u manastiru Balıklı, čuvaju se uspomene na vizantijsko svetilište, sveti izvor i brojne vaseljenske patrijarhe.
Ova tri mesta predstavljaju različite priče: istoriju crkve, borbu jednog naroda za versku samostalnost i vekovno poštovanje svetog izvora.
Zato bih svima koji dolaze u Istanbul preporučila da pored osmanskih džamija, bazara i vizantijskih spomenika odvoje vreme i za pravoslavne svetinje. One pokazuju da Istanbul nije samo grad dve civilizacije, već prostor u kojem su se vekovima susretale različite vere, jezici i kulture.
Upravo u tome leži njegova posebnost – u gradu na Bosforu istorija se ne nalazi samo u velikim palatama i monumentalnim građevinama, već i u malim dvorištima, ikonama, starim nadgrobnim spomenicima i crkvama koje i danas čuvaju svoju duhovnu tradiciju.
Često postavljana pitanja
Da. Crkva Svetog Đorđa u Feneru otvorena je za posetioce i ulaz je besplatan, ali pristup može biti ograničen tokom bogosluženja i praznika. Potrebna je pristojna odeća, a ponekad i lični dokument.
Na njoj je, prema predanju, 1821. godine obešen patrijarh Grigorije V, tokom Grčkog ustanka. Od tada je kapija zatvorena, a u kompleks se ulazi na bočni ulaz.
Zato što je napravljena od oko 500 tona prefabrikovanih metalnih delova, izrađenih u Beču i sastavljenih na obali Zlatnog roga 1898. godine.
Manastir je u Zeytinburnuu, kod kapije Silivrikapı. Najlakše je taksijem ili gradskim autobusom do Balıklı grčke bolnice, pa kratko pešice.
Na groblju manastira Balıklı, gde su od 19. veka sahranjivani poglavari Vaseljenske patrijaršije, među njima i patrijarsi Atinagora i Dimitrije.
Pogledajte i: Balat, Hejbelijada, Stari Istanbul – tragovima Vizantije i Hrišćanske ture u Turskoj.


